Križaljke

Ako me krasi ikoja osobina koju priznajem pod vrlinu to je upornost. Uporna sam ko mazga i to u svemu.
Što si prepisujem pod dobro.
Mislim ta upornost mislim.
Kakve to ima veze s naslovom pita se sad začuđeno malobrojno štovano čitateljstvo?
Što sad ona tu lupa o upornosti i daje sliku križaljki?

Zato što one traže upornost. Eto zato. A pogotovo talijanke.


Križaljke nisam voljela. Prije. Sad ih volim. Volim ih od trenutka od kad sam spoznala da su one izuzetno sredstvo za opuštanje. Sad često kupim Skandi ili Kvizoramu (ostali su nekako bljak dosadni) pa onda prvo rješavam talijanke.


Te talijanke e te su mi najbolje. Najdraže. To mu dođe da moraš sam sve ispunit. I crna polja i prazna polja. I tu mu dođe da moraš bit uporan ko mazga . I ić uvijek nanovo. Vodoravno-okomito.Po sto puta. Dok ne ispuniš.
A to meni dopada.


Tu imam osjećaj da sam sam svoj majstor, odnosno da sama kreiram stvarnost.
Kako je ona kreirana (hrpa brisanja, krivih ucrtanih polja i hrpa gluposti preko kojih se onda pišu ispravne gluposti) vidi se na prvoj slici.
Ja se nedam. Neće mene jedna talijanka.
I svaki put kad idem rješavat kažem samoj sebi "ova će ti biti uredna, pazit ćeš i sve ćeš popunit kako treba". No šipak. Još nikad talijanku nisam uredno ispunila. Nikad.
Na toj dakle slici, koja je ispunjena vidi se kako to izgleda. Ne znam kako štovano čitateljstvo to radi no moje su slika i prilika neurednosti. Ali na kraju budem zadovoljna, jerbo obično ju ipak uspijem riješit.


o.a.
Ova koju sam rješavala danas,ima dva pojma o kojima ja ,pojmovima, poima nemam.
Pak su polja ostala prazna.

A i pod 16. okomito ima pojam koji me sram napisat: kaže pod 16. okomito :"Plemić iz opere "Ljubav i zloba" V. Lisinskog".
(To bi Viola morala znat, Viola javi se :) ).
Sve me navodi na Vukosav, mislim prvih pet slova su Vukos.. no to iz principa ne mogu i neću upisati jer kakobi se neko mogao zaljubit u nekog ko se zove Vukosav? I kako bi onda mogla nastat ljubav a pogotovo opera koja u naslovu ima riječ ljubav???!?!?!
... ccc.. Vukosav ..pa nisam ja od prekjučer...ccc.

Pa kako to tako ne može bit to sam ostavila 16.okomito, zadnja dva slova, prazno.

pa ništa pametno u ovom postu

Eto novi post. Jedan brzinski.
Jerbo za više nemam vremena. A bi. Fali mi moje laprdanje.
No nisam doma zadnja tri tjedna nego samo sada trenutno na par sati.

Mali je pas oke.
Ja sam pak puna posla i sva u figuricama koje modeliram u javnoj ustanovi.
Tako su lijepe da bi ih čovjek samo gledao i gledao. Nije da se hvalim nego se baš hvalim. (tu smajlić smješko).

Sad trenutno , u ovom času, imam projekt koji treba danas dovršiti a to su ormari na balkonu koji su bljak tamno smeđe boje. Pak sam zamislila da ih presvučem bambusom. Pak sam kupila bambus i sad me čeka rad, rad i samo rad.
To ti je tako kad si rođen kao žena. Ondak samo radiš.

Žurim, jurim, hitam, ormari čekaju.
Naravno prije treba probuditi Muškarca jerbo neću sve sama. Pak dok njega probudim trebat će još 45 minuta. Kad taj odvali spavat..., mislim stvarno... (tu smajlić dubokog očaja).
mani stvarno što sam starija i starija ,sve manje jasno čemu oni uopće služe.....?!???!!! . Muškarci mislim.(tu smajlić vrćenja očima).
Mislila sam da ću nekad shvatit, no godine prolaze a meni oni sve manje jasni... (tu smajlić smješko).

Žurim dakle, jurim, hitam.

PS.

Ono gore je limun koji sam posadila pred cca mjesec dana. Sad je mala beba. Jedan ide mom bratiću jerbo ga je bratić naručio. "Čuj, onaj limun mi se posušio posadi mi novi" tonom neka ja to izvolim napravit, a drugi je isto po naruđbi. Daklen meni ne ostaje ništa šmrc.

Baš lupetam danas.