Mislim ja sam stvarno tuka nad tukama.
Nema veće tuke od mene to ti je.
Bila sam odlučila da ću se sprefarbat u plavo, bit plavuša.
I odem kupit boju u dm, jerbo mi ovih par centimetara na glavi glupo vodat frizeru.
Mislim, ako ne ispadne dobro ionak mogu od 3 cm napravit 1 cm i neće se ni vidjet razlika.
I tako znači odem u dm i gledam boje. Ja amater i tuka.
I onda si pomislim, ma svejedno je, uzet ću najjeftiniju.
Nisam ja tuka što sam uzela najjeftiniju, tu sam još i pokazala stanovitu dozu inteligencije.
Nego sam tuka što se nisam sjetila da imam crveni pigment.
Mislim ono, kao da sam pala s marsa eto to sam.

I lijepo , hop hop stavim to sve na glavu i čekam. Čekam. Čekam.
Čekam da se pretvorim u neodoljivu plavušu.
U vilu.
U ljepoticu dana i noći.
U mis univerzuma.
Eto to ja čekam.

A zaboravim da imam crveni pigment.
Z a b o r a v i m.

I sad sam narančasta.
Narančasta ko ovaj gumbić dole na kojemu piše objavi post.
Narančasta ko naranča.
Još si samo trebam cvijetak stavit u kosu i bit ću dijete cvijeća.
n a r a n č a s t a.

I onda, budući da je tome tako, odlučila sam da ću sutra, odnosno prekosutra, budući da je sutra nedjelja pa dm ne radi, probat neku drugu boju.
Mislim sve je bolje nego bit ko mandarina.
Isuse ljudi će me zamjenjivat s mandarinom kad ću hodat po cesti.
Pokušat će me ogulit i pojest, eto to će oni radit.

Zato prekosutra neka izvolim otić i kupit nešto drugo.
Na primjer probati ću crno.

Koje sam ja sreće to crno će se vjerojatno pretvoriti u zeleno.
Tuka eto to sam. T u k a!!

Kako sam mogla zaboravit da imam crveni pigment? Kako?
Niš ja ne bi rekla da to nisam znala. Nisam znala i bok.
Ali z n a l a sam!!!
Samo sam zaboravila.
Isuse, sutra se neću ni pogledat u ogledalo.
Ne smijem.
Mislit ću da sam mandarina pa ću se pokušat pojest.
Samu sebe.