utorak, 20. travnja 2010.

svakodnevica

Jutros rano mali pas i ja bili smo se uputili na turneju a) pet shop b) knjižnica c) mesnica.
Mali pas je ponosno sjeo na prednje sjedalo u autu u maniru "ko mi je ravan" glave visoko uzdignute, ipak on se vozi na prednjem sjedalu. Knjižnica nije daleko, ne znam zašto smo uopće i išli autom, ali eto meni nekako lakše tako.
Ipak sam i ja carica. Kad već imam cara u kući.
I hranim ga.
I tetošim.
I redovno služim.

U svakom slučaju za 8 minuta bili smo na licu mjesta. Tamo di smo trebali doći. Našli smo mjesto za parkiranje, izašli van i lagano, s noge na nogu krenuli u pet shop. Jerbo sam odlučila da se više neću natezati sa svim, ama baš svim penzionerkama moga naselja, te da ću mu kupit lajnu, te tim genijalnim potezom umirit nemirne duhove. Penzionerske. I ostale.

Ušli smo dakle u petšop i mene skoro skroznaskroz lupio infarkt kad sam vidjela cijene lajni. Od 125 kuna nadalje. Promumljala sam "skupo je" našto mi je prodavačica odgovorila svisoka "ja ne držim jeftine i nekvalitetne lajne". To je pak kod mene rezultiralo osjećajem da sam na krivom mjestu u krivom svijetu u krivo vrijeme. Neš ti sirotinja se drznula ući gdje joj nije mjesto.

Onda mi je i dalje svisoka rekla da tu "ima ova od 75 kuna" pa neka kupim tu. Nije mi to ni trebala reć, već sam ju bila skenirala i već sam bila odlučila da ću kupit tu i niti jednu drugu, ali svijete, sram me reći, sirotinjo i bogu si teška I TA MI JE BILA PRESKUPA.

No dobro, ako se mora mora se. Ako je za opće dobro, a jest, jer će sada sve penzionerke moga naselja biti mirne i smirene, imati će lagan san i neće morat brinut "pas vam mora biti na lajni",
te stoga nemat višet burne i nemirne noći opterećene teškim morama u kojima se svako malo objavljuje mali pas bez lajne ; dakle ako se mora mora se, altruist sam ti to ti je, činim stvari za opće dobro, skeširala sam tih 75 kuna bez ijedne više riječi. To što mi je srce krvarilo (zbogom nove eventualne cipele, gola sam i bosa i dalje) nitko osim mene nije vidio. To je zato što sam takva! Stoik sam to ti je!
Altruista i stoik!

Dakle uzeli smo tu nadasve kvalitetnu lajnu (baš me zanima koja joj je marža) , te ju stavili u ruksag i krenuli put mesnice da kupimo govedinu za saft. Ušla sam u mesnicu te s vrata odmah počela govorit "molim vas malo govedine za saft" jerbo je to moja poza. Jerbo ja ne znam prepoznati meso. A bome ne znam niti koliko mi treba. Mesa mislim.

E sad...da ja nisam nastupila tako kako sam nastupila bilo to neodgovorno. I nerazborito.
Jerbo bi on mene pitao "što ćete?" "ja bih rekla "govedinu" ali ne bih pojma imala u koje meso da gledam. Pa bi vjerojatno pogledala u teletinu. Ili ovčetinu. Ili veprovinu. U svakom slučaju sigurno je da bih pogledala u krivo meso. I onda bi me on razotkrio. Te mi podvalio. Svinjetinu pod govedinu. Kobasice pod mrkvu. Ili nešto slično. Već bi se on sjetio.

Ovako , taj ingeniozan potez rezultirao je njegovim činom uzimanja komada govedine u ruke, bingo sad znam, sad vidim, te je pitao "jel to dosta?" .
Hmmm. Našao je koga će pitati.

No i dalje sam bila u prednosti. Nema majci da mesar shvati da ja nemam pojma o mesu. Te sam rekla "previše je, neka bude pola". Pri tome uopće pojma nemajući o čemu ja to pričam, no mora se. Takva su vremena. Cilj opravdava sredstvo. Neka bude pola i točka!

18 kuna.
Tu već polako tiltam jer polako odlazi i moja nova suknja. Nebu pod oblake.

Zatim smo krenuli put knjižnice. Izvadila sam tu novu, zlatom optočenu lajnu, baš me zanima di su sakrili dijamante, te malog pasa svezala za ogradu.

Jadničku sam zaboravila pustit lajnu, mislim pritisnut onaj gumbić da se lajna razvuče pa je čekao na cca 20 cm dugoj uzici. Njemu u prilog moram reći da prvi puta od kad idemo u tu knjižnicu nije cvilio, nije plakao, nije izvodio kerefeke kakve uvijek izvodi, nije pokušavao doći zamnom u knjižnicu, nije pokušavao izazvati sažaljenje okolnih prolaznika svojim tužnim cviležom koji govori "ostavili su me oh ostavili su me jadnog i nezaštićenog". To što smo mi 4 metra dalje i što neprekidno izlazimo iz knjižnice da tu strvinu od lije malo pomazimo, to njega ne zanima . Ne , njega to uopće ne zanima, samo izaziva sažaljenje okolo i mračnu mržnju tih istih prolaznika prema gazdama koji su "tako okrutni, kako su samo mogli?
Ne. Ni zvuka nije ispustio. Izgleda da je bio previše šokiran što je na lajni.
Te sam stoga mogla odabrati knjige u nekom miru božjem za kojeg nisam znala ni da postoji.
Halo!! Biram knjige bez da cupkam i trepećem jer izvana ne dopire nesmiljeni jauk, bolni i teški uzdasi i cviljenja. Ne! Mir pod kuglom nebeskom!!

Brzo sam to sve obavila, knjižnica je knjižnica tu sam svoj na svome. Kako nisam u mesnici. Ili u petšopu za careve.

I ondak smo sjeli u auto i vratili se kući.
I tako je prošlo još jedno obično jutro.

Broj komentara: 19:

  1. Mali pas na lajni?
    Pa gdje si vidjela cara na lajni?
    Naravo kako je bio šokiran, eto i ja sam.

    OdgovoriIzbriši
  2. Mislio sam da si lajnu kupila da lijepo privežeš sve one koji prigovaraju o Malom psu, a ne njega jadnička. :))
    Muskarac

    OdgovoriIzbriši
  3. Meni milo da si na miru obavila knjižnicu, ali ne mogu vjerovati, još se oporavljam od šoka, da ne prepoznaješ meso! Zar ti nisi odrastala u vrijeme sindikalnih kredita kada su svi postajali eksperti za francusku obradu i juneće polovice? ;-)

    OdgovoriIzbriši
  4. @romantales
    ma sad, kad bi se baš ono koncentrirala 100 posto možda bi nešto i prepoznala. kad me to uopće ne zanima eto takva sam ti ja:). jednom prije nekih 100 godina bila sam si dala u zadatak da naučim sva mesa. ozbiljno sam si to dala u zadatak i ozbiljno radila na tome.. no nije išlo. jednostavno me to ne zanima i informacija o tome ne ostaje u mozgu.
    jedino što znam prepoznat pile!! evo vidiš, ipak nešto od mene.
    i školjke. i škampiće. i dagnje. e to me već zanima. (mislim ne pile nego plodovi mora ...:))

    OdgovoriIzbriši
  5. a ja prepoznajem meso, iako ga ne ljubim previše :D bit će da se genetski prenijelo s dide mesara :D

    OdgovoriIzbriši
  6. Jutro,
    i mene si šokirala sa tim da je Njegovo Visočanstvo završilo na lajni.
    dado

    OdgovoriIzbriši
  7. @dado
    ma nije on na lajni. samo ću ga vezat kad idem u dućan ili knjižnicu. tamo di treba čekat vani.

    OdgovoriIzbriši
  8. hm, ni ja ne prepoznajem meso. zato mesnicu zaobilazim u velikom luku :) ili kupujem tamo di vicem s vrata :)

    OdgovoriIzbriši
  9. imam potpuno jednak način nastupa u mesnici... ja znam samo janje prepoznati.

    OdgovoriIzbriši
  10. penzioneri ti zadaju muke zbog mini pudlice bez lajne? jesu zabrinuti da ne odleti pod auto? ili da ih ne bi ugrizao? pokakao se di ne smije?
    sramota! jedno tako uzvišeno biće na lajnu! tctctc ;)))
    bit će sve ok, lajna od 75 kn će potrajat. ako ju ti ne izgubiš ;))) ja sam našu jednom ostavila negdje i smetlar mi ju je vratil ;) moja susjeda za fleksi je platila 150. ja se ne sjećam koliko su bile naše, ali isto oko 80.
    i neka je kvalitetna, vrhunska i sve to. mi smo dobili ogrlicu od prijatelja po psima. iz tajlanda nam ju nosili. prvi put kad ju je ela smočila, ofarbala joj je svo krzno :P
    levantica, znaš šta...baš smo sretne da ih imamo! :)

    OdgovoriIzbriši
  11. ps
    mesaru odma sve priznam. probat ću tvoju tehniku. ma izguglat ću ime nekog mesa! :)
    temu knjižnica elegantno ću zaobić ;)

    OdgovoriIzbriši
  12. .... ni mocvara ne prepoznaje meso, a i tako radje izabere ribu, skoljke .... more ... ma bolja i tuna u skatuli nego meso

    OdgovoriIzbriši
  13. @močvara
    ovo mi je dobro..."bolje tuna u škatuli". to ću ti ukrast. odlično.:)

    OdgovoriIzbriši
  14. kako možeš crno klupko na lajnu, to ti je kao da ja micu macu Leu stavim na lajnu, ma daj molim te, a o mesu, mesarima i prepoznavanju, ne kapim se, hvala mom mesaru koji to zna, zapravo naučio je moj tjedni meni, pa onda to i skompa u torbu, a hubby penzić to onda skuha, a ni s ribom nije bolje, volim ju kao dalmoševa kći, ali prepoznati hm malo teže, osim srdele, ugora ili škrpine.... ah vidi se da je vrime od večere. Pozdrav. Loredana.

    OdgovoriIzbriši
  15. penzionerke su baš okrutne! srećom evo zatoplilo, pa nije problem šetat bosa i gola.

    OdgovoriIzbriši
  16. mislio sam da će priča završiti plaćanjem zakasnine!
    čestitke malom psu

    OdgovoriIzbriši
  17. ..... mocvare kaze da joj je drago da ces se poceti druziti .....

    OdgovoriIzbriši
  18. ja znam prepoznati jedino mljeveno meso. dobro i pile ali kad je smrznuto nisam baš 100%sigurna

    OdgovoriIzbriši