subota, 22. svibnja 2010.

opet svakodnevica

Jučer smo se šetali Mali Pas i ja i usput htjeli kupiti razglednicu na trafici.
"Molim vas razglednicu Zagreba"
"Nikakve razglednice nemamo".
Pa ti reci.
I kako da se ja javim okolo ljudima ako nemam na čemu pisat, kako pitam ja vas?

Ondak sam kupila marku, razglednicu ću već negdje nać i otišla sam se sjesti na klupu e da bi Malom Psu dala vremena da u miru pomiriši i provjeri svaku travku i korov u rasponu od cca 30 metara i šire.
Prijateljica je pak išla provjerit Loto i tako sam sjedila sama na klupici. Ko kakvo siroče.
Tu dolazi jedna žena i kaže :
"treba mi netko tko će tu biti pet minuta da mi pričuva psa. Ja samo idem kupit čokoladu", te mi uvali uzicu u ruke, psa u odgovornost i nestane.
Sjedim tako sa tuđim psom , gledam u prazno i sve se nešto pomišljam kako ovo možebit skrivena kamera i kako će me tu sad ostavit do 10 navečer neka sjedim i neka držim pasa. I kako će mi se cerekat negdje iza ugla. I kako će onda doć i reći mi da je ovo bila skrivena kamera.
Ondak dođe prijateljica, ništa nije dobila na Lotu, jer da je sigurno ne bi došla k meni na klupicu. Ja joj iznesem svoje hipoteze o skrivenoj kameri i kako ćemo sad obadvije tu sjedit dok se ne spusti noć i kako će se onda negdje oko ponoći pojavit netko kome ćemo se smilovat i reći nam da sad možemo pustit psa.
Onda je došao i Mali Pas sa svojih izviđačkih aktivnosti.
Taj kad je vidio da ja na uzici držim drugog pasa i još mu i tepam samo se okrenuo od mene. I glavu , i malo tijelo i samo me je ignorirao.
Živ primjer ljubomore.
I tako.
Sjedili smo tamo čekajuć Bahuna ili nekog drugog da nam pokaže odakle nas snimaju, pripremali smo se za osmijeh, no je onda došla vlasnica psa, zahvalila se, uzela svoje pseto i otišla.
Tak da ja ipak neću bit na televiziji. Neću biti slavna. Neću biti selebriti.
Eto što ti je moja sudbina.
A baš sam se već pripremila u glavi za slavu. I baš sam već mislila kako si moram malo izvježbati potpis jer će svi htjeti moj autogram. I kako moram frizeru. I kozmetičarki. I...

Niš.
Možda onda drugi put.

Broj komentara: 7:

  1. Svakodnevica, da, ali nacin na koji si opisala taj dio svog dana, s ljubomornim psom, mogucnoscu da te snima skrivena kamera, izmamio mi je smijesak na lice :-)

    OdgovoriIzbriši
  2. .... mocvara misli da je ovdje vec mala guzva rijecanki....aaaaaaaaa ipak smo docekali nakon mocvare da se sece i cak i sjedi va parkicu....ima nade ima nade da stigne i sunccccccccce ovo letoooooooooooo

    OdgovoriIzbriši
  3. eh, dug je put do slave, a onda bi se moralo i svašta kupiti za obući, ne možeš gola i bosa pred javnost ;)

    OdgovoriIzbriši
  4. nešto si se ulijenila sa postovima...ili si u kakvu poslu?
    sigmund

    OdgovoriIzbriši
  5. I čemu kuknjava, celebriti se postaje dok si još gola i bosa, i onda dođeš na tv, i onda postaneš slavna, i onda te non stop intervjuiraju i pitaju koliko si imala godina kad si prvi put vidjela da imaš gen za glumiti, a ti nisi ni gola ni bosa, imaš lovu da kupiš i hraniš Malog psa, i što ti više treba....Hvala na posjeti, drago mi je da ti se prozor dopada. Pozdrav. Navratiti ću opet. Loredana

    OdgovoriIzbriši
  6. to s uređivanjen za tv važi prvi i drugi put, posli ti je svejedno, nit staru majicu ne skidaš zbog kamere, kamo li da vježbaš autogram :)

    suosjećan s Malin, nije mu bilo lako šta ga varaš s drugin :)

    OdgovoriIzbriši
  7. ...viš,vrlo korisno proveden dan ;)))

    OdgovoriIzbriši