U zadnje sam vrijeme baš nešto li-la. Ni simo ni tamo. Idimidođimi tako sam nekako.
Prvo me boli svaki dan , nešto me boli otraga na leđima pa mi toga dosta.
Onda mi ide na živce da ne mogu u ovoj zemlji nisakim razgovarati jer svi samo nešto gunđaju i svi vide samo loše stvari i svi ponavljaju fraze koje su čuli, preuzeli ne razmislivši, te ih ponavljaju meni jerbo nemaju ništa drugo za reć.
Dosta mi Kosorice na TV, dosta mi obuzetosti Hrvatske samom sobom, dosta mi te zemlje u kojoj sve nezadovoljno, bespomoćno, predano.
Mi u stvari nismo bespomoćni, ali nam lakše tako. To je linija manjeg otpora. Može se. Sve se može. Samo treba htjet. A u ovoj zemlji valjda nekakva takva energija da nitko ništa ne želi.
Ma dosta mi.
Osim toga u ovoj zemlji ljudi sebe ne vole. Kad čujem kako o sebi pričaju meni se diže kosa na glavi. Svi pljuju po sebi. Mislim da je i to linija manjeg otpora, jer ako za sebe kažeš da si glup, da ne znaš, da si lijen i slično onda te to oslobađa obveze da se pokreneš i da nešto radiš. BILO ŠTO.
Onda mi dosta ukazivanja na probleme. Čovječe u ovoj zemlji 4,5 miliona ljudi ukazuje prstom na problem. No nikoga da bi taj problem riješio. Mislim što ukazuješ ako nemaš rješenje? Zar te to čini većim u vlastitim očima? Vjerojatno da.
Onda mi dosta lijenosti. E toga mi je najviše dosta. Onda mi dosta opravdavanja samih sebe. Non stop se neko opravdava što nešto NIJE učinio.
Malo mi je svega dosta.
A najgore ti što ne možeš živjet sam. Što se moraš družit. Što smo mi društvena bića i ne možemo opstati sami. A kad se družim dođem doma sva puna negativizma. Tuđeg. Usput pobranog. Ni kriva ni dužna.
Jer većinom šutim.
Većinom pokušavam bit dobar sugovornik.
Većinom pokušavam od dana napravit nešto. BILO ŠTO.
Ne očekujem da će mi drugi dizat raspoloženje, trudim se podignut si ga sama.
No bome ne očekujem ni da će me drugi zakopavat u zemlju. Svojim ukazivanjem na negativnosti u okolici i komentiranjem istog.
Dosta mi.
Dosta mi je cinizma kao obrambenog stava. On je zgodan neko vrijeme ali nije zdrav. Jer ako postane sastavni dio života, ako se na sve stvari gleda cinizmom i ironijom nije to zdravo. Neko vrijeme da. Ipak te on obrani od stvari koje su prevelike za tebe. Ali čovječe da cinizam postane sastavni dio svakog odgovora, svakog razgovora, to fakat previše.
Ovo je jedna razmažena nacija. To odgovorno tvrdim.
Lijena do boli. (čast iznimkama). Lijena ne u smislu da je to nacija neradnika, nego lijena u smislu promišljanja samih sebe, života, smisla, te postavljanja prioriteta.
Nema toga kod nas. Nema razuma.
Samo emocije. I to one najnegativnije. Tako naviklo u ovoj zemlji. To folklor ove zemlje. Kuknjava nad sobom, ogovaranje drugih, slijepo kopiranje amerikanizma (to je sad novo), lažnomoralno užasavanje nad postupcima drugih ljudi bez ijedne trunčice kritike prema samom sebi.
Ma stvarno mi dosta.
Jer na ovom svijetu nije sve tako crno. Samo to treba htjeti vidjeti. Na ovom svijetu ima predivnih stvari, predivnih ljudi, predivnih mjesta, prekrasnih događaja.
Samo treba željeti otvoriti se za to. Željeti se pokrenuti . Željeti vidjeti i tu drugu stranu života.
Nije mi jasno, stvarno mi nije jasno zašto velika većina to ne želi?
Hrvatsku stvarnost neću komentirati, jednako kao ni hrvatsku kolektivnu svijest, ako ona uopće kao termin postoji u našim krajevima ...
OdgovoriIzbrišiKada bolje promislim, uopće nisam dostojna komentirati današnjicu, kad pogledaš čime se bavim u slobodno vrijeme, ispada da živim u nekom svom vremenu ... Ponekad se čini da su u Hrvatskoj ljudi depresivniji nego drugdje, ali meni nije takav dojam, danas svi žive jednake globalne probleme, globalizirali smo se svi, pitanje je samo kako se tko nosi s tim problemima. Opet, nekome tko živi neku drugu stvarnost od ove moje talijanske, dojam o hrvatskoj stvarnosti može biti drugačiji, uvijek ovisi što uzimaš kako mjeru za usporedbu.
@romantales
OdgovoriIzbrišima je u pravu si, vjerojatno je svuda isto. obrušim se na ono što vidim a to je hrvatska.
no poanta je u tome što bi se svi trebali malo promijeniti i ne bi bilo tako loše. no nikome se to neda. mene to živcira. mislim što ti treba? voda, zrak, dobri ljudi oko tebe, nešto hrane. a mi nikako zadovoljni. kad bi svi mili samo malko, malkice skromniji...realniji...jednostavniji...
znam da sad govorim "kad bi"..i da to nije pametno..al eto.
takvi smo, taj mentalitet će se teško i sporo mijenjati ako se ikada i promijeni
OdgovoriIzbrišiu potpunosti se slažem s napisanim, a odgovor na pitanje nisam sigurna da znam
OdgovoriIzbrišiDa, promijeniti se ja, ti mi, oni, svi, najlakše promijeniti tehniku, ona se ionako sama usavršava, ali dok se mi, a nikako da shvatimo da smo tren na ovom svijetu, i da nam treba jako malo za bit zadovoljniji, sretniji, ali dok to objasnimo jedni drugima, ode nešto, taman po onom vicu iz bivše juge, Hvala na posjeti i komentaru. Navratit ću opet, ugodan weekend. Loredana.
OdgovoriIzbriši.... upravo san svratila blogerici humoranetumor.blog.hr pa ti vidi kako smo zaista skorpaSvi nerazumno i nepotrebno tako jako nezadovoljni.
OdgovoriIzbrišiAli to IM-NJIMA je nazalost uspjelo, od nas stvoriti oPicne MATERIJALNE robove koji ne vide dalje od iPoda i novog auta.
Kada ja mojoj mami objasnjavm da je ona za vise od polovice covjecanstva multimiljarder, ona me bljdo gleda i ne shvaca da ima topli dom i svaki dan za jesti iako uz mini penziju za koju je krvavo radila vise od 35 godina u hladnim i prasnjavim pogonima. ALli i da baca cistu vodu u wc dok milijarda ljudi umire od zedi....mah mozda sve to pomalo i zasluzujemo, tko zna mozda cemo se trgnuti i poceti razvijati neki novi mozdani proces zvan razmisljati altruisticki, a ne egoisticki ja ja ja ja.... uffffff od ove vlage mocvara ....
Izgleda kako je to već stvar folklora, mislim, ta opća sveprisutna apatija?
OdgovoriIzbrišimeni osim vode, zraka i malo hrane (i puno čokolade) treba i miris kiše, jasmina i naranče, i šetnje sa psom, i muzika koja puni dušu, i osmijeh i smijeh...i...i...da ne nabrajam. i pogodi što, sve me to čini sretnom i baš me briga za one što kukaju jer njih zapravo kuknjava čini sretnima. svatko od nas živi svoje vlastite misli :o)
OdgovoriIzbrišimale stvari netko vidi, a netko ne. mene vesele.
OdgovoriIzbriši