uljez na žlijebu

Mali pas ima velikih problema u zadnje vrijeme.
Ima problema sa jednim vrabcem koji ne poštuje njegov teritorij.
Taj vrabac evo već tri dana dolazi na žlijeb i pjeva.
Mali pas je u šoku.
Jer kako može? O kako može?

Meni osobno nije jasno kako da se postavim. Da li žlijeb spada u naš teritorij ili ne pitam se e da bih mogla biti pravedan arbitar.
Jerbo ako žlijeb nije naš teritorij tada mali pas nije u pravu.
Ako je, onda opet moram biti na strani malog pasa a protiv malog vrabca jerbo mali pas čuva kuću. Moju.

Mali pas je iz gore navedenih razloga često na balkonu u lovačkoj pozi. Odnosno ima dvije poze . Jedna je lovačka, s jednom nogom podignutom u zrak gleda uljeza al ne može do njega.
Druga poza je poza istitnskog šoka.
To mu se vidi na faci.
Mislim da ga pita , vrabca naravno "odakle ti drskost da dolaziš ovamo?"

A vrabac?
E taj se ne da smetati. On dođe i cvrkuće. Pa ode . Pa opet dođe.
Taman toliko ode da mali pas može malo doći k sebi od silnog šoka i nevjerice.

Mislim da će nam biti zanimljivo.

evo da se ne bi reklo da mi doma ništa ne radimo. Osim što nakuhavamo još i pletemo zimsko.
Jako sam zadovoljna sa ovim šalom i kapicom. Jako sam si ponosna na sebe. Ispalo je točno tako kako sam zamislila, što se meni inače rijetko dešava.
Sad se idem malo šepurt.
Mislim, zaslužila sam.

hasanaginica

to drvo gledam svako jutro kad si radim kavu. fascinira me ova bjelina.

Pa se pitam :

Što se bjeli u gori zelenoj?
Al' su snjezi, al' su labudovi?
Da su snjezi, već bi okopnuli,
labudovi, već bi poletjeli;

svakodnevica

Jutros rano mali pas i ja bili smo se uputili na turneju a) pet shop b) knjižnica c) mesnica.
Mali pas je ponosno sjeo na prednje sjedalo u autu u maniru "ko mi je ravan" glave visoko uzdignute, ipak on se vozi na prednjem sjedalu. Knjižnica nije daleko, ne znam zašto smo uopće i išli autom, ali eto meni nekako lakše tako.
Ipak sam i ja carica. Kad već imam cara u kući.
I hranim ga.
I tetošim.
I redovno služim.

U svakom slučaju za 8 minuta bili smo na licu mjesta. Tamo di smo trebali doći. Našli smo mjesto za parkiranje, izašli van i lagano, s noge na nogu krenuli u pet shop. Jerbo sam odlučila da se više neću natezati sa svim, ama baš svim penzionerkama moga naselja, te da ću mu kupit lajnu, te tim genijalnim potezom umirit nemirne duhove. Penzionerske. I ostale.

Ušli smo dakle u petšop i mene skoro skroznaskroz lupio infarkt kad sam vidjela cijene lajni. Od 125 kuna nadalje. Promumljala sam "skupo je" našto mi je prodavačica odgovorila svisoka "ja ne držim jeftine i nekvalitetne lajne". To je pak kod mene rezultiralo osjećajem da sam na krivom mjestu u krivom svijetu u krivo vrijeme. Neš ti sirotinja se drznula ući gdje joj nije mjesto.

Onda mi je i dalje svisoka rekla da tu "ima ova od 75 kuna" pa neka kupim tu. Nije mi to ni trebala reć, već sam ju bila skenirala i već sam bila odlučila da ću kupit tu i niti jednu drugu, ali svijete, sram me reći, sirotinjo i bogu si teška I TA MI JE BILA PRESKUPA.

No dobro, ako se mora mora se. Ako je za opće dobro, a jest, jer će sada sve penzionerke moga naselja biti mirne i smirene, imati će lagan san i neće morat brinut "pas vam mora biti na lajni",
te stoga nemat višet burne i nemirne noći opterećene teškim morama u kojima se svako malo objavljuje mali pas bez lajne ; dakle ako se mora mora se, altruist sam ti to ti je, činim stvari za opće dobro, skeširala sam tih 75 kuna bez ijedne više riječi. To što mi je srce krvarilo (zbogom nove eventualne cipele, gola sam i bosa i dalje) nitko osim mene nije vidio. To je zato što sam takva! Stoik sam to ti je!
Altruista i stoik!

Dakle uzeli smo tu nadasve kvalitetnu lajnu (baš me zanima koja joj je marža) , te ju stavili u ruksag i krenuli put mesnice da kupimo govedinu za saft. Ušla sam u mesnicu te s vrata odmah počela govorit "molim vas malo govedine za saft" jerbo je to moja poza. Jerbo ja ne znam prepoznati meso. A bome ne znam niti koliko mi treba. Mesa mislim.

E sad...da ja nisam nastupila tako kako sam nastupila bilo to neodgovorno. I nerazborito.
Jerbo bi on mene pitao "što ćete?" "ja bih rekla "govedinu" ali ne bih pojma imala u koje meso da gledam. Pa bi vjerojatno pogledala u teletinu. Ili ovčetinu. Ili veprovinu. U svakom slučaju sigurno je da bih pogledala u krivo meso. I onda bi me on razotkrio. Te mi podvalio. Svinjetinu pod govedinu. Kobasice pod mrkvu. Ili nešto slično. Već bi se on sjetio.

Ovako , taj ingeniozan potez rezultirao je njegovim činom uzimanja komada govedine u ruke, bingo sad znam, sad vidim, te je pitao "jel to dosta?" .
Hmmm. Našao je koga će pitati.

No i dalje sam bila u prednosti. Nema majci da mesar shvati da ja nemam pojma o mesu. Te sam rekla "previše je, neka bude pola". Pri tome uopće pojma nemajući o čemu ja to pričam, no mora se. Takva su vremena. Cilj opravdava sredstvo. Neka bude pola i točka!

18 kuna.
Tu već polako tiltam jer polako odlazi i moja nova suknja. Nebu pod oblake.

Zatim smo krenuli put knjižnice. Izvadila sam tu novu, zlatom optočenu lajnu, baš me zanima di su sakrili dijamante, te malog pasa svezala za ogradu.

Jadničku sam zaboravila pustit lajnu, mislim pritisnut onaj gumbić da se lajna razvuče pa je čekao na cca 20 cm dugoj uzici. Njemu u prilog moram reći da prvi puta od kad idemo u tu knjižnicu nije cvilio, nije plakao, nije izvodio kerefeke kakve uvijek izvodi, nije pokušavao doći zamnom u knjižnicu, nije pokušavao izazvati sažaljenje okolnih prolaznika svojim tužnim cviležom koji govori "ostavili su me oh ostavili su me jadnog i nezaštićenog". To što smo mi 4 metra dalje i što neprekidno izlazimo iz knjižnice da tu strvinu od lije malo pomazimo, to njega ne zanima . Ne , njega to uopće ne zanima, samo izaziva sažaljenje okolo i mračnu mržnju tih istih prolaznika prema gazdama koji su "tako okrutni, kako su samo mogli?
Ne. Ni zvuka nije ispustio. Izgleda da je bio previše šokiran što je na lajni.
Te sam stoga mogla odabrati knjige u nekom miru božjem za kojeg nisam znala ni da postoji.
Halo!! Biram knjige bez da cupkam i trepećem jer izvana ne dopire nesmiljeni jauk, bolni i teški uzdasi i cviljenja. Ne! Mir pod kuglom nebeskom!!

Brzo sam to sve obavila, knjižnica je knjižnica tu sam svoj na svome. Kako nisam u mesnici. Ili u petšopu za careve.

I ondak smo sjeli u auto i vratili se kući.
I tako je prošlo još jedno obično jutro.

bemu bučnu subotu

Je da.
Danas se svi našli nešto radit. Osim malog pasa koji se razvalio na suncu.
Susjed baš danas našao kosit.
Ovdje prolazi neki auto sa razglasom i viče da uzima stari otpad čini mi se.
Drugi susjed cijepa drva, o svijete, cijepat drva u sred Metropole i to još u proljeće.
Auti prolaze mojom slijepom ulicom ko ludi.
Buka, sama buka.
Ptičice pjevaju ali se ne čuju.
Neki drugi susjed nešto pili.
Mislim sela, o sela.

Mislila sam da živim u gradu. No ne. Živim na selu to ti je.
Taman kad sam si mislila imat subotu za odmor od silne buke ne moš ništa.
Bemti susjede.
Bemti košenje trave.
Bemti hiperaktivnost.
Bemti proljetne radove.

Ja sam jedna maza mazasta

78-godišnja Elizabeth Taylor se udaje po deveti put

Balerina rokoko Pišekica diže noge visoko

Golu Avu Karabatić za grudi stišće njezin dečko

Na reviji u Areni ispadale zaobljene guze u halterima

Oduševljeni izložbom na kojoj su se pipali leševi

Johnny Štulić se vraća u Hrvatsku?!

Što je žena bez brkova - Maja Morales sigurno nije



Eto. Ostavljam tako komentar na jednom blogu te čekajuć da se isti primi malo skrolam do kraja.
I gledam naslove.
I sad se stvarno, ali stvarno ne mogu odlučiti što bih od toga prije pročitala.

Dobrojutro hrvatska.

Ja ne mogu jesti onu bljak kožicu na mlijeku.

Muškarac ne može jesti grašak.

Jedna poznata ne jede mrkvu.


Zanima me kako stvari stoje sa štovanim čitateljstvom?!

Računica

Ovako je stanje za sada.
Kupila sam dva binga. Ništa nisam dobila.
Onda sam na trećemu u prošli ponedjeljak dobila 11 kuna i 50 lipa.
Pa sam spremila 1,50 lipa u novčanik i uzela novi listić.

Ovaj ponedjeljak, jučer dakle , ništa nisam dobila. šmrc.

Uložila sam znači 30 kuna.
Dobila 11,50.
U gubitku sam 19,50 lipa.

I sad idem kupit novi listić.
Da povratim gubitak.
Idući ponedjeljak mislim dobit 22 miliona kuna!!

Pitanje

Koji je ovo hrvatski pisac? :

"..A do nje kao lepršast oblak savija se nježno haljina od bijelih čipaka oko bujne mladice visokoga čela, dugih trepavica, crne bujne kose, nad kojom kruna od alema ljeska. Veliko joj oko sijeva kao rosna ljubica, nježni joj se vrat savija poput ljiljana, a rumene usne smiješe joj se dražesno, kao da je lahor pirnuo ružicama. To je Marijeta. A dalje si vidio o svjetlilu vošanica sve više ljepotica, sve više u crno odjevienih plemića. do Marijete sjeđaše čovjek odebeo, tupa nosa, kratko ostrižene plave kose, uzvinutih brkova, načičkan, našušuren u odijelu od modre svile vezanom srebrnom žicom. Sive oči, tupi nos, debele usne, šiljati brci - sve se to smijalo na njem."..